Broj stanovnika u Hrvatskoj svake se godine smanjuje za oko 12 tisuća. A zašto se o tome šuti, odnosno zašto nitko argumentirano ne želi govoriti o pitanjima abortusa i nataliteta, pitanje je na koje za sada nema pravog odgovora.
Primjerice, prema službenom izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) za 2011., u Hrvatskoj je te godine učinjeno 4 347 legalno induciranih (namjernih) abortusa. Naravno, ovdje su prikazani samo abortusi prijavljeni u bolnicama i koji su kao takvi evidentirani u HZJZ-u.
Stvarni broj abortusa daleko je veći i vrlo vjerojatno se približava broju od 40-ak tisuća induciranih abortusa. Naime, broj službeno zabilježenih abortusa počeo se naglo „smanjivati“ od 1990., kada je za taj zahvat uvedena „komercijalna“ cijena u rasponu od 1 200 do 2 000 kuna, ovisno o bolnici.
Tada je u hrvatskim bolnicama primijećena i praksa naplaćivanja abortusa „na crno“, dogovorom žene i liječnika koji će ga izvesti, ali za nešto nižu svotu od cjenika u toj bolnici.
Osim jeftinijeg abortusa, značajnom broju žena takva praksa odgovara i zato što se tako učinjeni abortus ne evidentira.
Do procjene od 40-ak tisuća legalno induciranih abortusa u Hrvatskoj lako je doći pažljivijim uspoređivanjem statističkih podataka HZJZ-a u razdoblju od 80-ih godina prošloga stoljeća do danas.
U grafikonu publikacije HZJZ-a vidljivo je, primjerice, da se „broj namjernih abortusa od 1990. do 2000. godine smanjio nevjerojatnih pet puta“, dok se broj spontanih pobačaja i stavka „ostalo“, u što spadaju razne komplikacije poput izvanmaternične trudnoće i sl., blago povećala, s 6 035 na 6 736.
Drugim riječima, kada bi podatak iz službene statistike bio istinit, to bi značilo da se u Hrvatskoj broj spontanih pobačaja i porodiljnih komplikacija povećao s 8,5%, koliko je iznosio 1982., na nevjerojatnih 57%, koliko pokazuju statistike za 2007. godinu.
Je li moguć toliki porast broja komplikacija, unatoč tridesetopetogodišnjem kontinuiranom razvoju medicinskih dijagnostičkih i terapijskih postupaka?
I kako je moguće da takav dramatični porast komplikacija u trudnoći, ako završavaju gubitkom ploda, nije potaknuo žurnu reakciju i javnozdravstvene akcije? Zašto nitko u cijelom hrvatskom zdravstvu na to ne reagira? Možda zato što postoji mogućnost da podatak nije istinit?
Nadalje, kad bi informacija o tolikom padu induciranih abortusa bila točna, bila bi to odlična vijest za demografe, ali i za cijelu domovinu. Prije svega jer bi se, logično, počeo povećavati broj rođene djece, a s time i pokrenuli pozitivni društveni procesi u domovini i društvu.
Međutim, kao što je poznato, broj stanovnika u Hrvatskoj smanjuje se iz godine u godinu. Svake godine umre više ljudi no što se rodi, i to za grad veličine Makarske ili Županje.
Zaključimo. Zakon o legalnom abortusu donesen je 1978. godine. Od tada do 1990. god. u Hrvatskoj je izvršeno 603 316 abortusa, a od 1990. do 2015. njih 233 468 – ukupno 846 784 abortusa. To je ono što kaže službena statistika.
S druge strane, budući da se radi o sivoj zoni, procjene o stvarnom broju zakonski dopuštenih, induciranih, abortusa sežu i do 1,5 milijun građana ove zemlje.
A to nisu učinili neki genocidni osvajači, teroristi, epidemija ili prirodna nepogoda.
Tko će prekinuti spiralu zla?
