Nakon jučerašnjih medijskih najava da bi se granica za ubijanje nerođene djece u Hrvatskoj prema novom zakonu mogla povisiti s 10 tjedana na 12 tjedana starosti djeteta, za komentar smo pitali predsjednika Zaklade Vigilare, koja u svojem javnom djelovanju kao jedan od primarnih ciljeva ima borbu za ljudsko pravo na život od začeća do naravne smrti. Podsjetimo, nakon odluke Ustavnog suda (2. ožujka 2017.) kojom je Hrvatskom saboru naloženo da promijeni postojeći zastarjeli zakon iz doba komunizma, ova je organizacija pokrenula prvu nacionalnu za život peticiju „Imam pravo živjeti“ na razini cijele Hrvatske, prikupivši gotovo 170 000 potpisa koje je predala Hrvatskom saboru u listopadu 2017. godine.
Prolife.hr: Kako komentirate jučerašnje najave iz medija o povećanju granice za izvršavanje pobačaja i druge moguće promjene?
„Podsjetio bih na riječi pape Franje koji je rekao da pobačaj nije pomaganje ženi, već ‘lažno suosjećanje’ i mafijaški zločin te ga je usporedio s ‘unajmljivanjem plaćenog ubojice da nam riješi problem’. To su strašne, ali istinite riječi. Vigilare od ministra zdravstva Milana Kujundžića traži da bude dosljedan kao stručnjak-liječnik, kao čovjek i, na kraju, kao političar, a da ne govorim i kao deklarirani katolik. On je već javno potvrdio znanstvenu činjenicu da ljudski život počinje začećem. Osobno je jučer opet ponovio u Hrvatskom saboru da je protiv pobačaja i da priželjkuje da nađemo dobar model koji će dati najbolje rezultate, da imamo što manje abortusa i što više rođene djece.“
Prolife.hr: Što bi to konkretno značilo?
„Logičan slijed toga je da nema zakonski dopuštenog pobačaja. No, kako bi se ministar svidio svom političkom šefu i iz nekog razloga umirio malobrojne radikalne feministkinje i lijevu oporbu, odmah je napravio moralni salto mortale i govorio o konsenzusu. Kako se uopće može govoriti o nekom konsenzusu i raspravljati hoće li i tko od nerođene djece imati pravo roditi se. Pa to je suludo!“
Prolife.hr: Planirate li što konkretno poduzimati u vezi toga?
„Vigilare neće previše sudjelovati u ovom politički korektnom igrokazu, ali ćemo svakako poduzeti određene korake. Naš stav u vezi abortusa i ubijanja općenito je: nulta tolerancija za ubijanje – od začeća do prirodne smrti. Sve takozvane radne skupine i odbori su trošak vremena i pranje savjesti. Što se ima raspravljati o životu nerođenog djeteta? Svako se dijete ima pravo roditi. Točka. Možemo i trebamo razgovarati kako pomoći roditeljima, a posebno samohranim majkama da rode i imaju materijalne uvjete. Postoje već katoličke grupacije koje to jako dobro rade, i njima i sličnim skupinama moramo pomoći. To je prava tema kako širiti ljubav i solidarnost, a ne hoćemo li ili ne ubiti dijete i do koliko tjedana ćemo to dopuštati.“
Prolife.hr: Najavljujete li novu peticiju ili možda referendum…?
„Svakako ćemo dignuti svoj glas i jasno govoriti stvari bez političke korektnosti. Referendum ne dolazi u obzir, ne možete glasovati o temeljnom ljudskom pravu na život, pravu na rođenje. Glavno je pitanje sljedeće: Tko je u Hrvatskoj odredio da je abortus stečeno pravo žene? I tko kaže da je ovo samo „žensko pitanje“? I tko određuje da se ne smije govoriti za život i protiv ubijanja? Posljedica komunizma i svakog totalitarnog sustava je strah, moramo razbiti strah u sebi samima i izreći ono što je bjelodano i gleda nas izravno u lice. Kako mogu sam sa sobom, sa svojom savješću izreći riječi da je abortus pozitivna stvar i da to što više moramo promicati kao „žensko pravo“. Pa ne može se pravo jedne skupine graditi na uništenju druge skupine. To je strašno i nedopustivo. Uz to, gdje su očevi u cijeloj priči, zašto su oni isključeni?
A ako je abortus takvo pravo, zašto se dozvoljava u Hrvatskoj samo do 10. tjedna, zašto ne kao što sada neki govore do 12. tjedna, a zašto i 12 tjedana, zašto ne skroz do kraja do devetog mjeseca, pa i kada počinje i rađanje zašto ne imati pravo na „medicinski zahvat“ da se „odstrani“ ta nakupina stanica. I ako je to takvo stečeno pravo, i tako pozitivna stvar, zašto ne pokažemo djeci u školama ultrazvuk kako izgleda abortus i kako se to malo biće bori za vlastiti život. To bi sigurno bilo jako „zabavno“ za djecu.
Stvar je jednostavna i jasna – znanstvene činjenice govore da ljudski život počinje začećem. Tako su na upit Ustavnog suda odgovorile katedre svih Medicinskih fakulteta u Hrvatskoj. A i bez toga, svaka osoba duboko u sebi zna da je to ljudsko biće. Reći ću i ovo: namjerni pobačaj je ubojstvo. Ubojstvo drugog ljudskog bića nije nikada dozvoljeno. To spada u sferu kaznenog zakona koji sankcionira takva zlodjela.“
Prolife.hr: Svojedobno je objavljeno da Vigilare radi na svojem prijedlogu novog zakona. Imate li konkretna rješenja?
„Da. Vrlo jednostavno smo razradili elemente zakonskog prijedloga i on će ukazivati na to što je pobačaj i osvještavati društvo o njegovim posljedicama. Ovdje bih sada naveo neke konkretne mjere vezano za zakon. Ako želimo da pobačaj stvarno iščezne iz društva, onda je potrebno nekoliko stvari: zakonski zaštititi nerođenu djecu, educirati mlade o tome što je ljudsko biće i kada počinje njegov život, poticati majke (i očeve) da rode svoje dijete i pomoći im da imaju osnovne uvjete za život, zakonski obvezati biološke očeve da se materijalno brinu za svoju biološku djecu. Sve ostalo je licemjerstvo i (marksistička) ideologija.“
Prolife.hr: Obično i oni koji se slažu s činjenicom da život počinje od začeća, govore da zabrane nisu rješenje i da nikada ne donose ništa dobro. Što na to kažete?
„Da, najbolje da ukinemo sve zakone. Zašto bismo zakonski zabranili vožnju po lijevoj strani ceste ako ja baš to hoću, ili zašto bismo zabranili da nekoga tko mi ide na živce u tramvaju jednostavno ne ubijem? Svaki zakon zabranjuje nešto radi općeg dobra pojedinca i društva. I zašto se onda bojimo zabraniti ubijanje nerođene djece? To je veliko licemjerstvo i kukavičluk političara, gotovo svih. Od vlastite savjesti, morala i vjere, važniji su im glasovi, novac i pozicije.
I moramo promijeniti fokus, nije u središtu pobačaj, nego dijete. Da je po pravdi, zakon bi se trebao nazivati zakon o zaštiti nerođenih i njihovih majki, a ne zakon o pobačaju. Svima nam je nametnut taj diskurs kulture smrti. I u slučajevima kada je u pitanju zdravlje i život majki, jedno je liječiti majku pa kada dijete ne uspije preživjeti od posljedica liječenja, a drugo je pogubiti ga u krvavom masakru hladnim oruđem pod izgovorom prava žena ili moguće bolesti djeteta, jer, samo zdravi smiju živjeti. To je kriterij koji priziva neka zla vremena i ideologije iz 20. stoljeća. Tako već u nekim državama na sjeveru Europe imate situacije gdje se više ne rađaju nesavršena djeca (kao oni s Downovim sindromom) i to se smatra nekakvim uspjehom?! Papa Franjo uspoređuje ove prakse s nacistima. Također, postala je moda ili barem običaj, da se u prvim mjesecima trudnoće rade pretrage kako bi se vidjelo je li dijete možda bolesno ili će se roditi s nekim nedostatkom, a prvi izbor je riješiti ga se… U prošlom stoljeću svi su bili zgroženi onim što su radili nacisti pazeći na čistoću rase. Danas činimo istu stvar u bijelim rukavicama.“
Prolife.hr: Može li Hrvatska potpuno zaštiti nerođenu djecu, odnosno zabraniti pobačaj?
„Kad-tad će kultura života u Hrvatskoj prevladati. Moramo zaustaviti rat protiv nerođene djece i ne dati se uvlačiti u politički korektne spinove javnih osoba, posebno političara. Kaznit ćemo svakog političara koji nije za život. Tražimo od njih jasne stavove i zakone koje će zaštiti nerođene. Lijepo je vidjeti da mlađi naraštaji razumiju stvari i imaju jasne pro-life stavove. Ima nade.“
