25.listopadA 2016. – Časopis Washington Post 19. listopada objavio je članak Charlesa Lanea u kojemu on nudi pregled nedavnog izvješća belgijskog Odbora za kontrolu i evaluaciju eutanazije koji je predstavljen u belgijskom parlamentu 7. listopada 2016. godine.
Lane se u svojem članku osvrnuo na podatke koji se odnose na eutanaziju iz psihijatrijskih razloga. U svojem članku izvještava:
U razdoblju 2014.-1015., kako je navedeno u izvješću, 124 od ukupno 3 950 slučaja eutanazije u Belgiji se odnosilo na osobe s dijagnozama „mentalnog poremećaja i poremećaja u ponašanju“, četiri slučaja više nego u prethodne dvije godine. Na malenu populaciju Belgije od 11,4 milijuna stanovnika, 124 eutanazije u dvije godine su ekvivalentne broju od oko 3 500 eutanazija u SAD-u.
Ova brojka predstavlja 3,1 posto ukupnih slučaja eutanazije u razdoblju 2014.-2015. i značajnih 20,8 posto od (također značajnih) 594 pacijenta u neterminalnim fazama, a kojima su belgijski liječnici dali smrtonosne injekcije.
Naručite dokumentarni film Euthanasia Deception u kojem su prikazani Belgijanci s osobnim iskustvom eutanazije i medicinski potpomognutog samouobojstva. Jedan od razgovora uključuje čovjeka čija je majka s dijagnozom depresije, a čiji je život završio eutanazijom.
Lane ističe da eutanazija u Belgiji sada doživljava kritike:
Nedavni novinski članci i dokumentarni filmovi usmjereni su na slučajeve u kojima su psihijatri eutanazirali ili ponudili eutanaziju osobama s mentalnim bolestima, među kojima su neki još u svojim dvadesetim ili tridesetim godinama, pod sumnjivim okolnostima.
U prosincu je 65 belgijskih liječnika i stručnjaka za mentalno zdravlje i etiku objavilo poziv na zabranu eutanazije mentalno bolesnih osoba.
Vidno pogođena ovim kritikama, komisija je utrošila dvije stranice izvješća na obranu sustava, objašnjavajući da je sve uredu i da se niti jedna eutanazija nije dogodila bez stroge suglasnosti sa zakonom.
Wim Distelmans, predsjednik belgijskog Odbora za kontrolu i evaluaciju eutanazije brani belgijski zakon, ali Distelmans je također i liječnik koji radi u klinici za eutanaziju koja je odgovorna za veliki postotak smrti eutanazijom iz psihijatrijskih razloga. Lane piše:
Regulatorno tijelo, kojim predsjeda Wim Distelmans, vodeći promicatelj eutanazije, koji ih i sam provodi, naročito nastoji obraniti razdoblje jednomjesečnog čekanja od trenutka u kojemu mentalno bolesna ili osoba smanjene kognitivne sposobnosti potpiše zahtjev za usmrćivanjem i trenutka kada to može biti izvedeno.
Prigovori da je to premalo vremena su „neutemeljeni“, ističe izvješće, jer je „formiranje istinske volje pacijenta dugačak proces koji traje nekoliko mjeseci, ili godina,“ i završava pisanim zahtjevom. U svakom slučaju, vrijeme čekanja u praksi je često dulje.
Lane se suprotstavlja Distelmanovoj obrani psihijatrijske eutanazije citirajući one suprotstavljene ovoj praksi:
„Uviđamo da neki koji su prvotno proglašeni neizlječivima, u konačnici odustanu od eutanazije jer se stvore novi izgledi za poboljšanje. Paradoksalno, ovo dokazuje da bolest ne može biti proglašena neizlječivom.“
Lane odgovara objavljujući podatke koji se tiču eutanazije iz psihijatrijskih razloga:
U belgijskom medicinskom sustavu u protekle dvije godine propisane su smrtonosne injekcije na zahtjeve; za pet pacijenata koji nisu bili u terminalnoj fazi bolesti, osobe koje boluju od shizofrenije, pet osoba s autizmom, osam s bipolarnim poremećajem i 29 s demencijom – sve uobičajenijim stanjem u Zapadnom svijetu koji stari – i također 39 osoba s depresijom, kako je navedeno u izvješću.
Kao otac odraslog autističnog sina, ove podatke smatram izrazito uznemirujućima. Lane nastavlja konstatirajući da će deklaracija Američkog udruženja psihijatara u kojoj stoji da je sudjelovanje u eutanaziji osoba koje nisu u terminalnoj fazi bolesti za psihijatre neetično, kao i stav Svjetskog udruženja psihijatara koje nema pozitivno mišljenje o eutanaziji za osobe koje nisu terminalno bolesne, biti ponovno preispitani 2017. godine.
Nažalost, novi kanadski zakon o eutanaziji dopušta eutanaziju za osobe koje proživljavaju fizičke i psihičke patnje.
