London – Nedavno istraživanje objavljeno u najnovijem broju Journal of Health Economics povezuje povijesno niske stope maloljetničkih trudnoća s prestankom financiranja tzv. programa “sigurnog seksa” u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Program Teenage Pregnancy Strategy pokrenut je 1999. u Velikoj Britaniji, a uključivao je predavanja o sigurnom seksu i dijeljenje kontracepcije tinejdžerima. Namjera je bila ograničiti broj maloljetničkih trudnoća koji je bio dvaput veći, nego u ostatku Europe.
Nakon svjetske gospodarske krize 2008., gradovi UK-a počeli su smanjivati sredstva za financiranje programa spolnog odgoja.
Novo istraživanje istražuje utjecaj tih rezova na smanjenje broja maloljetničkih trudnoća u 149 britanskih gradova. Studija je pokazala da je masovno financiranje kontracepcije i programa spolnog odgoja od 1999. do 2005. imalo tek mali utjecaj na smanjenje broja maloljetničkih trudnoća i abortusa koji su već tada bili u padu.
Oštri rezovi 2008., naprotiv, pokazuju jaku povezanost sa strmoglavim padovima stopa maloljetničkih trudnoća i abortusa.
„Suprotno predviđanjima u vrijeme rezova“, navodi se u istraživanju, „dobiveni podatci ne nude nikakve dokaze da je u područjima koja su smanjila troškove financiranja programa došlo do povećanja stope maloljetničkih trudnoća.”
S druge strane, organizacija koja godinama trpi sekularističke i liberalne kritike zbog protivljenja podjeli kontracepcije (posebice u dijelovima Afrike poharanima AIDS-om), je Crkva.
Crkva drži da uspješnost podjele kontracepcije i programa „sigurnog seksa“, iste ne čini moralno dopuštenima. Cilj nikada ne opravdava sredstva, kao što ni okolnosti i namjere promatrane odvojeno od objekta djelovanja, ne čine to djelovanje moralno ispravnim. Zato i Crkva naučava da smanjenje broja maloljetničkih trudnoća ugradnjom spirale ne opravdava njezino korištenje.
Katoličko učenje također naučava da su programi koji uključuju podjelu kontracepcije i savjetuju mlade da se upuštaju u spolne odnose izvan braka ili uče da je seks uz korištenje kontracepcije dopušten, uvijek pogrješni bez obzira na njihov krajnji učinak na javno zdravstvo.
Papinsko vijeće za obitelj u dokumentu iz 1995. Ljudska spolnost: istina i značenje: odgojne smjernice u obitelji upozorava roditelje na lažna obećanja školskih programa o tzv. „sigurnom seksu“ i kontracepcijskim metodama koje nude lažnu sigurnost.
„To je također zlostavljanje“, stoji u dokumentu, „kada se djecu u spolnom odgoju na eksplicitan način podučava o intimnim detaljima spolnog odnosa“, pa i u pogledu grafičkih prikaza. Danas je to često motivirano željom za osiguravanjem obrazovanja o „sigurnom seksu“, prije svega zbog neširenja AIDS-a.
„U tim situacijama, roditelji moraju odbaciti promidžbu tzv. ‘sigurnog seksa’ ili ‘sigurnijeg seksa’ jer se radi o nemoralnoj praksi zasnovanoj na obmanjujućoj teoriji da prezervativ pruža dovoljnu zaštitu protiv AIDS-a. Roditelji neka ustraju na učenju o suzdržljivosti izvan braka i vjernosti u braku kao jedinom istinskom i sigurnom spolnom odgoju kojim bi se ta zarazna bolest spriječila.“
Papa Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici Familiaris Consortio (Obiteljska zajednica) o spolnom odgoju primjerenom mladima rekao je:
„Spolni odgoj – osnovno pravo i dužnost roditelja – mora se uvijek ostvarivati pod njihovim brižnim vodstvom, i u kući i u odgojnim zavodima koje su oni izabrali i koje nadziru. U tom smislu Crkva se poziva na zakon supsidijarnosti, koji je škola dužna poštivati kada sudjeluje u spolnom odgoju tako da postupa u istom duhu koji prožima roditelje.
Zatim nastavlja: „U tom okviru nipošto ne dolazi u pitanje zanemarivanje odgoja za čistoću, kao kreposti koja razvija istinsku zrelost osobe, osposobljavajući je da poštuje i promiče ‘zaručničko značenje’ tijela. Štoviše, kršćanski roditelji posvetit će posebnu pažnju i brigu da bi uočili znakove Božjeg poziva za odgoj na djevičanstvo kao najviši oblik sebedarja, što je sâm smisao ljudske spolnosti.“
Crkva je upozoravala na nemoralne programe tzv. spolnog odgoja gotovo čitavo stoljeće, mnogo prije pojave kontracepcijskih pilula i seksualne revolucije 60-ih godina.
Papa Pio XI. je 1929. u enciklici Divini Illius Magistri, progovorio o opasnostima spolnog odgoja izvan obitelji, o protivnom učenja o šestoj i devetoj zapovijedi od onoga katoličke Crkve i posljedičnoj opasnosti skandala.
Postoje zemlje u kojima se djecu nasilno otima iz okrilja obitelji da bi ih prema naprednim socijalističkim teorijama u bezbožničkim školama i udruženjima formirali (ili točnije deformirali i ispraznili) za bezbožnost i mržnju; i tako na još strašniji način ponavljaju pokolj nevine dječice.
