Dvadesetosmogodišnja Lidija Zečević prije tri godine oboljela je od najgoreg, progresivnog HR2 pozitivnog raka dojke. Primila je 10 ciklusa kemoterapija, 25 zračenja i 13 imunoterapija. A upravo kad je trebala primiti zadnju, saznala je da je trudna.
Suočena s izborom uzimanja kemoterapije za liječenje karcinoma dojke ili odluke da se od terapije suzdrži kako bi na svijet donijela sinčića, odlučila se za život!
„Svi onkolozi su tražili abortus. Ne mogu reći da sam bila tužna što se bolest vratila, već sretna zbog toga što mi Bog daje. Moj sin je Božje čudo”, rekla je tada novinarima.
I čudo se rodilo. Mali Antonio danas je potpuno zdrav i veseo dječak. I on i njegova hrabra majka-lavica dokazali su nemoguće. No, samo dva mjeseca nakon poroda, crne slutnje liječnika ostvarile su se – karcinom je metastazirao na drugu dojku i pluća.
„Nije mi niti u jednom trenutku bilo žao žrtvovati život za svoje dijete”, rekla je tada Lidija, a prenio zadarski.hr.
Lidija je preminula prije tjedan dana, ali njezina žrtva i sinčić Antonio ostaju kao trajan podsjetnik da život uvijek ima prednost te da ljubav uvijek ima posljednju riječ
Sličan je i primjer svete zaštitnice trudnica, djece i promicatelja kulture života Gianne (Ivanke) Berette Molle. Rođena u Magentu kod Milana 1922. godine, u četrdesetoj je godini bila trudna s četvrtim djetetom. Liječnici su joj za vrijeme trudnoće dijagnosticirali cistu na jajniku i predlagali joj da pobaci, kako bi je mogli operirati.
Prof. Vitali tom joj je prilikom rekao: „Ako želimo sačuvati tvoj život, trebamo prekinuti trudnoću!“ Gianna je odlučno odgovorila: „Profesore, to nikako ne dopuštam. Ako morate birati između moga i djetetova života, ne oklijevajte. Inzistiram, izaberite dijete. Spasite ga!“.
Suprug Peter je cijelo vrijeme bio uz nju, tješio je i davao joj podršku.
Ivanka je zdravu djevojčicu Ivanu Emanuelu rodila na Veliku subotu 1962. u bolnici u Monzi. Poslije tjedan dana teških bolova, zbog upale rane i sepse koja se proširila, Ivana je nekoliko sati prije smrti, prema izričitoj želji, prebačena u svoju kuću u Ponte Nuovo, gdje je umrla 28. travnja 1962. godine.
Papa Ivan Pavao II. ju je, 16. svibnja 2004. godine, u prisutnosti njezina tada 92-godišnjeg supruga i djece, proglasio sveticom Katoličke Crkve.
Kao i Ivanka Beretta Molla, i Lidija Zečević izgubila je borbu za svoj ovozemni život, ali je dobila bitku za svoje dijete i tako pobijedila i samu smrt.
Neka je dobri Bog primi u svoje krilo!
