Američko udruženje pedijatara poziva zdravstvene radnike, odgojitelje i zakonodavce da odbace sve politike koje uvjetuju djecu da prihvate život kemijskog i kirurškog lažnog predstavljanja suprotnog spola kao normalan i zdrav. Činjenice – a ne ideologije – određuju stvarnost.
1. Rodna disforija u djetinjstvu opisuje psihološko stanje u kojem djeca doživljavaju izrazitu nespojivost između iskustvenog roda i roda koji je biološki uvjetovan njihovim spolom. Često navode da su suprotnog spola. Stopa prevalencije kod djece procjenjuje se na manje od 1 %.
2. Netočno je da uočene razlike u mozgu u nekim studijama između transrodnih odraslih osoba i ne-transrodnih odraslih osoba dokazuju da je rodna disforija urođena. Ako postoje razlike u strukturi mozga transrodnih osoba, vjerojatnije je da su te razlike posljedica, a ne uzrok transrodne identifikacije i ponašanja. Poznato je da mišljenje i ponašanje može oblikovati mikrostrukturu mozga kroz proces zvan neuroplastičnost.
3. Kada se rodna disforija pojavi kod predpubertetske djece, u 80-95 % pacijenata rješava se do kasne adolescencije kako prirodno prolaze kroz pubertet. To je u skladu s rezultatima istraživanja jednojajčanih blizanaca koji dokazuju da se nitko ne rađa predodređen za razvoj rodne disforije.
4. Sva složena ponašanja rezultat su kombinacije prirode (biologije), odgoja (okolišnih čimbenika) te slobodnog izbora. Istraživanja jednojajčanih blizanaca dokazuju da na pojavnost rodne disforije uglavnom utječu nedijeljeni postnatalni događaji. Najveće istraživanje odraslih transseksualnih osoba blizanaca otkrilo je da se u samo 20 % slučajeva oba jednojajčana blizanca identificiraju kao transrodne osobe. Budući da jednojajčani blizanci dijele 100 % jednaku DNK od začeća i razvijaju se u istom prenatalnom okruženju gdje su izloženi istim prenatalnim hormonima, ako geni i/ili prenatalni hormoni značajno doprinose transrodnosti, stope konkordancije bile bi bliže 100 %. Umjesto toga, kod 80 % parova identičnih blizanaca nema transrodne konkordancije. To znači da je barem 80 % onoga što pridonosi transrodnosti u jednom odraslom blizancu potječe od jednog ili više nedijeljenih postnatalnih iskustava.
5. Ne postoji jedna obiteljska dinamika, društvena situacija ili štetan događaj ili njihova kombinacija za koju je utvrđeno da može predodrediti dijete za razvoj rodne disforije. Ta činjenica, uz istraživanje blizanaca, ukazuje da postoji mnogo načina na koji se rodna disforija može razviti kod određene ranjive djece. Kliničke studije slučaja ukazuju na to da društveni pritisak, roditeljska psihopatologija, obiteljska dinamika i društvena povodljivost potaknuta općeprihvaćenim ponašanjem i društvenim medijima pridonose razvoju i/ili trajanjurodne disforije kod određene ranjive djece. Možda postoje i drugi do sada nepoznati čimbenici koji tome pridonose.
6. Među liječnicima, terapeutima i znanstvenicima postoji potisnuta rasprava o nedavnom trendu brze afirmacije rodno disforične mladeži kao transrodnih osoba. Mnogi zdravstveni stručnjaci duboko su zabrinuti jer afirmacija mladeži kao transrodnih osoba tu mladež usmjerava na put medicinske tranzicije (promjene spola) koja zahtjeva uporabu toksičnih hormona i nepotrebnih operacija. Zdravstveni stručnjaci koji se protive afirmaciji rodne disforije kod djece na temelju prvog načela medicinske etike „neću činiti nažao“, se ušutkavaju. To vrijedi i za lijevo orijentirane profesionalce koji se protive transrodnosti mladeži kao i za one koji su tradicionalno konzervativniji.
7. Ljudska je seksualnost objektivna biološka binarna osobina: „XY“ i „XX“ genetski su markeri spola, muškog, odnosno ženskog – nisu genetski markeri poremećaja. Norma ljudskog dizajna je da nastajemo kao muško ili žensko. Ljudska seksualnost je po dizajnu binarna s očitom svrhom reprodukcije i procvata naše vrste. To je načelo očigledno. Vrlo rijetki poremećaji razvoja spola (DSD-ovi), uključujući ali ne ograničavajući se na sindrom neosjetljivosti na androgene i kongenitalnu adrenalnu hiperplaziju, medicinski su prepoznata odstupanja od norme spolne binarnosti, te se s pravom smatraju poremećajima ljudskog dizajna. Osobe koje pate od DSD-a ne smatraju se trećim spolom.
8. Ljudska bića rađaju se s biološkim spolom. Rod (svijest i osjećaj samog sebe kao muškarca ili žene) je psihološki koncept; ne objektivni biološki entitet. Nitko se ne rađa s osjećajem da je muško ili žensko; taj osjećaj razvija se s vremenom te se, kao i drugi aspekti svijesti o sebi, može iskriviti pod utjecajem djetetovih subjektivnih percepcija, odnosa i neželjenih iskustava od ranog djetinjstva pa nadalje. Osobe koje tvrde da „osjećaju da su suprotnog spola“ ili „negdje između“, ne predstavljaju treći spol. Oni su biološki i dalje muškarci ili žene.
9. Vjerovanje osobe da je nešto što zapravo nije, u najboljem je slučaju znak zbunjenog razmišljanja, a u najgorem znak deluzija.
10. Davanje suprotnih spolnih hormona (estrogena dječacima a testosterona djevojčicama) povezano je s opasnim zdravstvenim rizicima. Oralna primjena estrogena kod dječaka može povećati rizik od: tromboze/tromboembolizma; kardiovaskularnih bolesti; povećane tjelesne težine; hipertrigliceridemije; povišenog krvnog tlaka; smanjene tolerancije na glukozu; bolesti žučnog mjehura; prolaktinoma; i raka dojke. Slično tome, djevojčice koje uzimaju testosteron mogu imati povećan rizik od: niske razine HDL-a i povišenih triglicerida (kardiovaskularni rizik); povećanih razinahomocisteina; hepatotoksičnosti; policitemije;apneje u snu; inzulinske rezistencije; te nepoznatih učinaka na tkivo dojki, endometrija i jajnika.
11. Pubertet nije poremećaj te se stoga ne smije tretirati kao bolest. Hormoni koji blokiraju pubertet potiču bolesno stanje – izostanak puberteta. Hormoni koji blokiraju pubertet (agonist gonadotropin-otpuštajući hormon ili agonist GnRH) zaustavljaju rast kostiju, smanjuju gustoću kostiju, sprječavaju spolno i steroidno ovisan razvoj i sazrijevanje adolescentnog mozga te ihibiraju plodnost sprječavanjem razvoja gonadalnog tkiva i zrelih gameta tijekom trajanja tretmana.
12. Predpubertetska djeca koja uzimaju hormone koji blokiraju pubertet (agoniste GnRH), a nakon toga spolne hormone suprotnog spola, ostaju trajno sterilna. Predpubertetska djeca koja zaobiđu supresiju puberteta te umjesto toga odmah uzimaju spolne hormone suprotnog spola, također ostaju trajno sterilna.
13. Najmanje jedna prospektivna studija pokazuje da sva predpubertetska djeca koja uzimaju lijekove koji blokiraju pubertet, s vremenom odluče započeti s promjenom spola pomoću hormona suprotnog spola. To ukazuje da oponašanje suprotnog spola i supresija puberteta, što nije potpuno reverzibilno i bezopasno kao što pobornici tvrde, pokreće neizbježan ishod (identifikacija transrodnih osoba) koji zahtjeva cjeloživotno korištenje toksičnih spolnih hormona koji uzrokuju neplodnost i druge ozbiljne zdravstvene rizike.
14. Adolescentne djevojke s rodnom disforijom koje svakodnevno uzimaju testosteron tijekom jedne godine mogu napraviti dvostruku mastektomiju u dobi od tek 16 godina. To nije reverzibilni postupak.
15. Tridesetogodišnja studija praćenja pokazala je da su stope samoubojstva gotovo dvadeset puta veće kod odraslih osoba koje su se podvrgle promjeni spola u Švedskoj, koja je jedna od zemalja gdje je LGBTQ zajednica najviše prihvaćena. To pokazuje da promjena spola ne rezultira razinom zdravlja na razini opće populacije, bez obzira što olakšava rodnu disforiju u odrasloj dobi. Također, ukazuje da razlike u mentalnom zdravlju nisu prvenstveno uzrokovane društvenim predrasudama, već patologijom koja je poticala transrodne osjećaje i/ili samim transrodnim stilom života.
16. Uvjetovanje djece da vjeruju u apsurdnost toga da se oni ili bilo tko drugi mogu „roditi u krivom tijelu“ i da je cjeloživotno kemijsko i kirurško oponašanje suprotnog spola normalno i zdravo, zlostavljanje je djece. Afirmacija rodne disforije kroz javno obrazovanje i zakonske politike zbunit će djecu i odrasle što će uzrokovati dolazak sve više i više djece u „rodne klinike“ gdje će dobiti lijekove koji blokiraju pubertet. To pak praktički osigurava da će ta djeca „odabrati“ živjeti cijeli život sterilna, uzimajući toksične hormone suprotnog spola i vjerojatno razmatrati nepotrebno kirurško sakaćenje zdravih dijelova tijela kada postanu mlade odrasle osobe.
17. Dopuštanje izvođenja ireverzibilnih zahvata koji mijenjaju život na maloljetnoj djeci koja su premlada da sama daju valjanu suglasnost, ozbiljan je etički problem. Djeca i adolescenti nemaju potrebnu kognitivnu zrelost i iskustveni kapacitet za razumijevanje važnosti takve odluke. Sama etika zahtjeva prekid upotrebe supresije puberteta, suprotnih spolnih hormona i operacije promjene spola kod djece i maloljetnika.
* Tekst je službeno preveo i ovjerio sudski tumač i prevoditeljski ured ABC prijevodi iz Zagreba 6. srpnja 2017.
